U Crnoj Gori u poslednje tri godine dogodilo se osam ubistava iz koristoljublja, a žrtve su uglavnom bili stari i nemoćni i žene. Nedavno ubistvo penzionerke Durije Durke Pojatić (78) iz Podgorice, samo je jedno u nizu koje se poslednjih godina dogodilo u Crnoj Gori, a čiji motiv je, kako se pretpostavlja, bilo koristoljublje. Sedamdesetosmogodišnja ugledna profesorica ruskog jezika, koju pamte generacije crnogorskih studenata, živjela je sama u stanu u samom centru Podgorice. Ubistvo je izvršio njen bratanić Emir Sarvan (39), koji se pred istražnim organima branio ćutanjem.
Sociolog Srđan Vukadinović za „Dan” objašnjava da ubistvima čiji je motiv koristoljublje obično prethodi psihičko ili fizičko nasilje kako bi počinilac dobio nešto što mu, po pravilu, ne pripada – novac, nekretnine ili pak nešto drugo.
– Njihove žrtve su u glavnom stari i nemoćni ljudi koji su vlasnici tih vrijednosti. Nerijetko se dešava da i oni sami često obećavaju nešto što ne mogu ispuniti i tako postaju meta nečijih „bolesnih poriva” – ističe Vukadinović.
S druge strane, objašnjava on, postoje ljudi u srednjim godinama koji ne mogu sebi da priušte minimum onoga što im je potrebno, pa su prepušteni drugima, nesigurni u sebe i svoje mogućnosti. Ako sa toliko godina ne uspiju sebi obezbijediti ni minimum životnih sredstava, oni nemaju povjerenja u bilo koga, pa ni u najbliže srodnike. Takvi ljudi ne vole nikoga i vremenom se pretvaraju u „klasične otimače”, da bi na bilo koji način došli do onoga što im ne pripada.
Vrlo često se nakon ovakvog zločina nameće pitanje da li je to neko mogao na vrijeme spriječiti. Vukadinović pojašnjava da je ključ problema upravo u porodici koja često ne želi da govori o tome, pa se ovakvi oblici psihičkog nasilja najčešće prikrivaju.
– Imati nasilnika u crnogorskoj porodici nije problem nego sramota. Međutim, nauka kaže da je upravo primarna porodica od najvećeg značaja za proces resocijalizacije, i to je mjesto u kome se ovakav zločin može spriječiti – kazao je Vukadinović.
Prema njegovom mišljenju, nemoguće je da porodica prije ubistva nije znala da je ovaj četrdesetogodišnjak sklon psihičkom ili nekom drugom vidu nasilja i da mu je to bio način da dođe do sredstava.
– Sigurno je prethodno takvo nasilje vršio i prema svojim roditeljima, a sada i nad tetkom, ali su o tome ćutali. Obično je, kako kaže, porodica ta koja prva primijeti sumnjive znake nasilja čak i onih najtežih oblika, i tada treba da sarađuje sa institucijama sistema. Međutim, kada se ovakvo nešto dogodi svi se uhvate za glavu. Tada država i društvo ne mogu mnogo pomoći, jer je trebalo ranije ukazati na problem i prijaviti ga – istakao je Vukadinović.
I dekan Pravnog fakulteta Velimir Rakočević podsjeća da su u Crnoj Gori sve češći slučajevi ubistva iz koristoljublja, što zapravo predstavlja kvalifikatorni oblik teškog ubistva. Pravna nauka zapravo taj motiv tretira kao kriterijum za određivanje težine krivice učinioca zločina i predstavlja kvalifikatorni element koji osnovni oblik ubistva transformiše u teško ubistvo.
Objašnjava da pobude kod ovog oblika teškog ubistva obuhvataju ekstremnu i bezobzirnu egoističku težnju da se postigne protivpravna imovinska korist, ne birajući sredstva i po svaku cijenu.
– U kriminologiji se ubice koje iz gramzivosti ili u cilju ostvarenja koristi lišavaju života druge, smatraju moralno znatno nižim od ostalih ljudi i oni predstavljaju najveću opasnost za najvažnije vrijednosti u jednom društvu. Zločin postoji nezavisno od toga da li je korist ostvarena ili nije – ističe za „Dan” prof. Rakočević.
On podsjeća da ubistvo iz koristoljublja postoji i u onim slučajevima kada je ostvarena korist upotrijebljena za zadovoljenje elementarnih životnih potreba.
– Poznato je da niko nema veće pravo na svoj život od prava drugog na vlastiti život, zbog čega se lišenje života u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi uvijek smatra koristoljubivim. Međutim, kako on navodi, u svim slučajevima ubistva iz koristoljublja ubice su pripadale naročito opasnoj kategoriji učinilaca, koji se nijesu libili da ostvare svoje kriminalne naume vršenjem najtežeg zločina protiv života. Ono što je sigurno je da prilikom izvršenja ovih oblika zločina uvijek postojala očigledna nesrazmjera između koristi koja se ostvaruje izvršenjem ubistva i smrti žrtve.
– Pozadina jednog broja ubistava iz koristoljublja vezana je za proces brutalizacije koji je podrazumijevao primjenu nasilja i preuzimanje kontrole nad slabijima od sebe, i na kraju rezultirao teškim ubistvom. Jedan broj učinilaca ubistva iz koristoljublja bio je žrtva zlostavljanja ili je imao druge traume u djetinjstvu, pokazuju kriminološka istraživanja. Mnoge ubice iz koristoljublja su ispoljavale izraženi osjećaj otuđenja i vrlo vješto prikrivale nasilne predispozicije. Ubice ovog tipa su nerijetko gubile osjećaj ne samo za vrijednosti drugih, nego i za vlastitu vrijednost – ističe Rakočević.
Nemali je broj ovakvih i sličnih nedjela koja su se dogodila poslednjih godina na našim prostorima. Prije nešto više od pola godine tragedija se dogodila i u domu porodice Dašić u plavskom selu Brezojevice, kada su dvojica razbojnika upala u porodičnu kuću, ukrali novac, mučili 84-godišnju Gordanu i ugušili je, a njenog dvije godine mlađeg supruga Vuka krvnički pretukli. Od lopova i razbojnika pretvorili su se u ubice koji su sa stravičnom lakoćom eliminisali sve prepreke da dođu do novca.
Nesreća familije Dašić uzdrmala je javnost i nametnula pitanja koja je to cifra koja uopšte može da se izjednači sa životom i da li je svaki razbojnik potencijalni ubica? Par stotina eura. Krvavih i otetih.
Nažalost, Vuko Dašić nije usamljen. Njegovu bol razumiju i porodice Berišaj, Božović, Knežević, Raičević, Bokan, Rašo, čiji su članovi žrtve pohlepnih lopova koji se nijesu libili da ubiju čak ni zbog dva eura.
Prošle godine, 19. maja, u Podgorici, na Ćemovskom polju iz koristoljublja je ubijena 71-godišnja Ajša Beriša. Tada 22-godišnji Podgoričanin Elvir Harizaj presreo je staricu i usmrtio je udarajući je kamenom u glavu. U ubistvu su mu pomogli osamnaestogodišnja supruga Bajramša Hoti iz Peći i Podgoričani Hadži Hasi (21) i Sefćet Demiri (24). Policija je tada saopštila sumnju da su osumnjičeni sa umišljajem i iz koristoljublja počinili teško ubistvo. Harizaj, Hoti, Hasi i Demiri su prije ubistva pokušali da je opljačkaju.
Godinu i četiri mjeseca prije ubistva Beriše u Baru, u septembru 2015. godine, ubijena je Ulcinjanka Stana Božović (67). Motiv ovog ubistva, takođe, novac.
Na listi svirepih ubica našlo se i ime maloljetnog D.B. iz Mojkovca i njegovih sugrađana Darija Bjelića (19) i Milana Radulovića (20), koji su osuđeni na ukupno 50 godina zatvora za ubistvo Zorana Kneževića (46) iz Mojkovca. Poslije brutalnog prebijanja stavili su rukavice i provalili u kuću, ali nijesu pronašli novac.
Osam godina ranije, u Budvi iz koristoljublja monstruozno je ubijen njemački državljanin Klaus Dojčlender. I u ovom zločinu žrtva je poznavala ubice. Srpski državljanin Rade Stošić (44) je početkom februara 2005. godine u Budvi počinio gnusan zločin radi prisvajanja stana od 105 kvadrata u naselju Drobnići koji je na njega bio uknjižen, a Kristijan Gondi (34) zbog 17.000 eura. Stošić nikada nije priznao ubistvo, već je tvrdio da je zločin počinio Gondi. On je, kako je kazao, učestvovao u pakovanju komada tijela i bacanju kesa u more.
Ubice iz koristoljublja u potrazi za novcem i ostalim vrijednostima, kako reče jedan od njih, ne biraju žrtve, a granice ni sami ne poznaju. Ili ih nemaju.
VJ.DAMJANOVIĆ
Na Novu godinu opljačkao i usmrtio babu
Prije tri godine, uoči dočeka Nove godine, u Nikšiću je ubijena Maksimija Mara Raičević (77). Tijelo starice, koja je živjela sama, nekoliko dana kasnije pronašla je supruga njenog bratanića, koja je došla da joj čestita Novu godinu. Za ubistvo starice na podmukao način i iz koristoljublja optužen je njen unuk, Cetinjanin Marko Adžić (31). Nakon zvjerskog ubistva sopstvene babe koja se o njemu starala od malena, Adžić je preturio njen stan i iz novčanika uzeo neutvrđenu sumu novca.
Zbog 1.500 eura ubio prijatelja
Još jedno prijateljstvo okončano je smrtnim ishodom s motivom da se domogne novca. U noći između 15. i 16. marta 2015. godine u Baru Rufin Vujović (46) ubio je carinika u penziji Želimira Bokana (65). Došao je u njegovu kuću sa prijateljima Anelom Koljenović (22) i Renatom Berišićem (26). Pod kojim okolnostima je došlo do svađe između Rufina i Bokana ostaće tajna, jer je javnost uskraćena da čuje drugu stranu priče. Činjenica da je na tijelu žrtve bilo 70 rana od noža, od kojih čak 43 ubodnih možda upotpunjuju morbidnost slučaja. Ispreturali su mu kuću, ali nijesu pronašli više od 10 eura.
Prije četiri godine Podgoričanin Darko Vlahović (49) osuđen je na 20 godina zatvora jer je na svirep način i iz koristoljublja 22. juna 2009. godine u Baru, gdje je boravio, ubio prijatelja Miloša Pendu iz Trebinja. Došao je kod njega u stan, i kada mu je prijatelj okrenuo leđa, uzeo je šrafciger i izbo ga. Ispreturao je stan i uzeo 1.590 eura.